Neke stare žene

Na kraju života, neke stare žene
Žive mjesto tebe, žive mjesto mene
Sve što nisu mogle, sve što nisu znale
Na lomaču nose, na lomači pale

Po klupama parka ljubavnike love
I svoj poraz nude za njihove snove
Za te što se vole, za te što se ljube
Znaju samo riječi umorne i grube

A kome to treba i zašto to rade ?
Neke od njih nikad nisu bile mlade
Melju svoje dane zubima od zlata
Zureći u tuđe prozore i vrata

Davno je to bilo i ne zna se više
Kakve riječi ljubav na postelji piše
Nikad neće znati stojeći na straži
Što to moja ruka na tvom tijelu traži

Ni zašto te trebam sada tu u tami
Ni zašto smo skupa, ni zašto smo sami
Ni kamo će pasti, dok sva zvona zvone
Taj brod što se ljulja, ta lađa što tone