Noć

Hej! Hej, djevojčice
Ne boj se, pridi bliže - tako
Gle! Mjesec je pun sebe
U sjajnom društvu zvijezda
A ja? Ja sam tako sam

Hej! Hej djevojčice
Zna li se, zna li mama
Da eto lutaš sasvim sama
U ovo gluhonijemo doba
Vrijeme sjenki brez prava glasa
Samo lavež pasa, u daljini
U vlažnom sivilu magle, obrisi
Pustim snovima omamljenog svijeta
Stvarna si sada samo ti i ova noć
I ništa treče, o kamoli sreće
Da vječno slušam tu tišinu
Da osječam na licu vrelimi tvoga daha

Jer, noć ima svoju moć
Jer noć - ima punomoć

Hej! Hej, djevojčice, ne plači
Ne odlazi, ostani još malo
Ne odlazi, jer ja sam tako sam
Ne odlazi, svaku večer molio sani mamu
Ne puštaj tamu u moju sobu
Ne daj da mi mrak nagriza oči
Da tlači moje uplašene grudi
A onda su dolazili oni ljudi
O bože, svaku večer su dolazili
Čuo sam ih u tami kako reže
Kao zvijeri nevidljivi, pohlepno dišu
Kako stakla drhte a zidovi se njišu
Od njihovog pijanog bahatog smijeha

Jer, noć ima svoju moć
Jer noć - ima punomoć

Hej! Hej, djevojčice
Gle! Već polako sviće, čuješ
Pijetao kukuriče, smetište se budi
Još malo, još samo malo i
Probudiče se oni ljudi, oni ljudi
Prljavih ruku, okrvavljenih očiju
Krenuće u potjeru onako bunovni i zli
Kako nas samo oni mogu shvatiti?
Bježimo. Sakrij se!
Skloni svoje tjelo u moje naručje
A dušu laku pusti nek' poleti
Nek' leti medu zvijezde
U vječno svijetlo noći, uskoči
Na taj blještavi kozmički ringlšpil...

Jer, noć ima svoju moć
Jer noć - ima punomoć