Hladan kamen

Evo sad kraj praznog groba ležiš
I pljuješ na zvijezde što te sijeku
Džaba ti od crne jame bježiš
Dok od krvi hladnu gaziš rijeku

Hladan kamen teži je od muka
Što je na te nalegao davno
Sada bol je kao čeljust vuka
Dok te gura ka propasti ravno

Ludak bere plodove od trnja
Pa mu ruke krvare i trnu
Na dnu snovi spleteni od mulja
Vuku tijelo u dubinu crnu
Seljačkog li roda majko moja
Što na kule gleda sneno
Daleko su od stvarnog boja
Gaze hljeb i proždiru te nijemo