Mir

MIR

Odavno nisam napisao pjesmu,
Čije bi riječi razumjela Ti…
Znaj, to je zato, jer ne želim da pođeš
Na put kojim konačno odemo svi…

Tad kad sam krenuo za svojom zvijezdom,
A znaš: preko trnja vodi taj put …
Tata pomirio već se sa Nebom….
Ja odlučan bio sam, pomalo ljut.

Sada si sama, ja sam daleko…
Otprhnu godine, brz im je let…
Al’ nemoj ići dok Ti ne kaže netko
Koliko Tvog sina cijeni sad svijet…

Znam mama. Odavno nisam napisao pjesmu
Jezikom kog’ bi razumjela Ti.
Strepim, jer slutim da ćeš uskoro poći
Tom Stazom od koje zebemo svi…

Sasvim si sama, ja tako daleko…
Stoljeće proleti cijelo za čas…
Molim Te nemoj sad otići preko…
Sačuvaj poneki dan još za nas…

Kad govori srce – to je tiho i kratko,
Duša kad zbori – to šapat je tek…
Ni misli, ni riječi ne teku tad glatko…
Mama, na čaTvoj vijek!