Zajedno

Uzela je jastuk i povukla se u dnevnu
Čujem kako se trudi da glasno ne plače
Bože, zidovi su tanki, štede na krivom mjestu
Predugi put do nje, možda je na kraju i ne pronađem

5 godina igre, i još uvijek ne znam pravila
Sjećam se NSB-a, lifta, treći kat izlazimo
Strani jezici i pravo, žamor prelazi u tišinu
Njen talijanski je bio ono što me porazilo

što je od svega ostalo, igramo na sigurno
izvoli, hvala, laku noć, prijatno...

na početku je uloga važna izabrao sam bitnika
s dovoljno razuma onog koji zna s prioritetima
surfamo kroz povijest muzike i književnosti
citiramo pjesme, razbacujemo se opskurnim autorima

naglašavamo sličnosti, zanemarujemo razlike
biramo trenutak šutnje kao priliku za slučajan dodir
mali pomak ruke preko stola, brzo prolaze minute
kad se svjetovi pomiču

što je od svega ostalo, igramo na sigurno
izvoli, hvala, laku noć, prijatno...
daj, daj, reci mi gdje smo skrenuli
na kojem dijelu sam te izgubio
kad smo to prestali biti zajedno?